ČIOVO

Otok Čiovo

Površina i stanovništvo

Čiovo je otok u srednjoj Dalmaciji, s površinom od 28,8 km² i 6.071 stanovnikom (1991.). Pruža se u smjeru istok – zapad i zatvara Kaštelanski zaljev.

Okolna mjesta

Na najsjevernijem dijelu nalazi se južni dio grada Trogira s brodogradilištem, a ostala naselja su Arbanija i Slatine na sjeveroistočnoj obali, Žedno u unutrašnjosti i Okrug Gornji i Donji na zapadnoj obali.

Povijest

Tragovi života iz antike, nekoliko vrijednih kulturnih spomenika (samostan Sv. Križa na sjeveroistočnoj obali, samostan sv. Ante, crkva Gospe od Prizidnice na južnoj strani, 2 km od Slatina).

Klima

Otok je poznat po svojoj sredozemnoj klimi, bogatoj vegetaciji, arhipelagu malih slikovitih otočića, zaljevima i plažama.

Rivijera Okrug

Mjesta na Čiovu su: Okrug Gornji, Okrug Donji, Arbanija, Žedno, Slatine. Udaljen samo 4 km od centra Trogira je najpopularnije turističko odredište na području Trogira.

Prometna povezanost s kopnom

Za dolazak s kopna na otok Čiovo treba prijeći preko dva mosta: manjim mostom kopno – Trogir i zatim Trogir – Čiovo. U planu je gradnja novog mosta, istočno od Trogira (u Kaštelanskom zaljevu), koji bi povezao Čiovo s kopnom.

Čiovo je otok smješten u srednjoj Dalmaciji, povezan s gradom Trogirom pokretnim mostom, a administrativno podijeljen između Splita, Trogira i Okruga. Na ukupnoj površini otoka od 28,8 km˛ smjestilo se nekoliko naselja: Okrug Donji, Okrug Gornji, Arbanija, Slatine, Žedno, Čiovo.

Od kopna na istoku (rt Marjan) Čiovo je udaljeno oko 2 km; na sjeverozapadu je s kopnom spojeno pokretnim mostom (u Trogiru). Naselio se već u prapovijesti, a stari su ga Rimljani nazivali Boa (Bua, Bavo). Tijekom XV. i XVI. st. na njemu se sklanja okolno stanovništvo u bijegu pred Turcima. Južna je strana otoka prilično nenaseljena.

Crkva Gospe od Prizidnica s pustinjačkim zgradama sagrađena 1546.g., smještena usred hridina, nalazi se na jugoistočnoj strani otoka. Selo Slatine na splitskoj je strani otoka Čiova. U uvali Supetarska postojala je starohrvatska crkvica sv. Petra. Selo Žedno u unutrašnjosti je otoka i ima crkvu sv. Mavra u polju, gdje su se okupljali pustinjaci, te u središtu sela crkvu bl. Ivana Trogirskog.

Arbanija je mjesto na moru s dominikanskim samostanom sv. Križa osnovanim u XV. st. Samostanski sklop ima klaustar s prostranim vrtom a zanimljivost je sjeverni zid građen poput utvrde radi bolje obrane. U crkvi se nalazi vrijedna slikarska baština iz XVII. st.

U mjestu Čiovo, nad samom pećinom u kojoj su se nekoć sklanjali pustinjaci, podignut je Franjevački samostan sv. Ante, koji je sačuvao izgled iz XVII. st. U samostanu se čuva kruna od pozlaćenog srebra, ukrašena draguljima iz XIV. st., kip sv. Magdalene Ivana Duknovića, te slike od kojih je najvrjednija slika Jacopa Palme Mlađeg iz XVII. st. Od manjih crkvica na Čiovu nalazimo crkve sv. Nikole (XIV. st.), sv. Andrije (VI./VII. st.), sv. Petra (XVI. st.). Crkva Gospe pokraj mora ranoromanička je s renesansnim dodacima, sagrađena na uspomenu pobjede nad Splićanima.

Okrug (Okruk) Gornji i Okrug Donji, danas čine samostalnu izdvojenu općinu, a nekoć su bili u sastavu Trogira. Imaju crkve sv. Tudora i sv. Karla Boromejskoga iz XVIII. st.

Kako je otok Čiovo svojevrstan produžetak grada Trogira, nudi pregršt mogućnosti za odmor, rekreaciju i kupanje te mnogobrojne povijesne spomenike.
Mediteranska vegetacija, arhipelag s malim slikovitim otočićima, blaga klima i predivne plaže u skrovitim zaljevima zasigurno će Vaš boravak učiniti nezaboravnim. Smještaj Čiova u srcu Dalmacije (vidi kartu Čiova) čini ga idealnom polazišnom točkom za istraživanje bogatog kulturnog naslijeđa i prirodnih ljepota Dalmacije.

Želimo Vam dobrodošlicu na ovaj lijepi otok!